SMRT U VIJENTJENU

Jutarnja pijaca u Vijentjenu

Tražim obućara

Mladić iskolačenih očiju

Pokazuje

Tamo – kaže – tamo, tamo

Ruka

Zategnuta struna karmičke volje

U blještavom nedogledu uskomešane fatamorgane

Uperena u starca

Stoji na ivici bulevara

Njegovo lice voštano bijelo

Čeka nju koja uporno kasni

Odakle si – pita starac

Iz Jugoslavije

A gdje je to

Nigdje

Nigdje... hahaha

Nigdje... hahaha

Dobro si to rekao

Da li zna za obućara, pitam

Njegov otac bio je obućar – kaže

I mada siromašan

Slao je starca u škole

Studirao je političke nauke u Rusiji

Tamo je naučio engleski

Sad živi u provinciji

I uzgaja povrće

Šta radi u Vijentjenu – povlačim starca za rukav

Sićušnim korakom tapše po asfaltu

Svakomalo zastaje da mi kaže;

Bila su mnoga teška vremena

Jednom je i ovaj grad gorio

Spasili su samo Si Saket

I on se u mladosti zamonašio

Sad uzgaja povrće

Šta radi u Vijentjenu

Danas ljudi misle – lako je s povrćem

Pustiš ga i samo raste

Kao što misle – lako je s narodom

Pustiš ga i on se o sebi brine

A nije tako... nije nije

Povrće treba kultivisati

I treba dizati hramove

Škole, treba ih graditi

Slušati šum rijeke koja raste

Jer lako je jesti i paliti

Hahaha

Lako je, lako

A u Vijentjenu...?

A u Vijentjenu...

Prelazi ulicu

Pakleno nebo iznad nas

Bezdan ustajalog vremena pod nama

Svijet hoće da je Jedan

Ona - Sveprisutna

(Nikada neću saznati za obućara

Koga je čekao

Zašto je u gradu)

Neotkriveni vijekovima

Na širokom bulevaru

Semafor trepće crveno

Prelazimo

Vijentjen, starac i ja...