|
Drago Cingel: OGLED
Ogled
Kako
je moja malenkost vec poodavno sviknuta na spartansko profiliranje spram
fenomena kreativnog izraza u domenu duhovne nadgradnje i poodmaknuta od
crno- bijele kriticarske ornamentike, usudjujem se iskazati misao o, s
radoscu iscitanim, stihovima pjesnikinje Miladinke Bergmann Casar
Ovaj
je autor, „nadnesen“ nad jedanaest pjesama pomenute poetese koja je i
likovni stvaratelj, imao zadovoljstvo da prati stvaralacko koracanje
njeno i sa ushitom je pri tome dotaknut nekolicinom spoznajnosti koje mu
se cine vaznim odrednicama, gotovo “putokazima raskrizja“ u modernom
umjetnickom izrazu.
U
svjesnosti da bude zigosan heretickim pecatom od strane strucne kritike,
sireg citalackog kruga i moguce od strane same autorice autor biljezi
refleksije o procitanom ne zeleci pri tome seciranjem raslojiti
visesloznost kreativnog nivoa ponudjenog stiva.
Miladinka Bergmann Casar
Lirska morfologija
Fenomen prosvetiteljskog izraza sto je svojom formom i oblikom „ekspresionisticke
formule vizuelnosti i tekstualnosti“ prisutan je u kreativnom egu
umjetnice Bergmann i u odmaknucu je od Thanatosa i Erosa u poeziji
pjesnikinje Bergmann.
Njen
je Logos kroz viseslojnost u „Radjanju prostora“, istodobno FREMD UND
VETRAUT(stran i povjerljivo pouzdan), nastao iz iskustva gnostickog
pogleda; rekao bih: „osavremenjeno JUDINO EVANDJELJE S PRIMJESOM
KVANTNOG TEORETIZMA – Novi gnosticki Nihilizam )
U
stihotvornosti pune textualnosti, himne velicanja sto zvuci kao
upozorenje i pledoajea o samosvjesnosti, semantoloski format ovih
stihova izrazava tvrdnju da nesto pokadkad ne znaci i ne mora znaciti…
Stihovi pjesnikinje M.B. C. doimlju se poput „elitnih vojnika“
svakodnjevlja i sto je kod drugih poetesa „Ladik, Stosic itd.“ mnogo
krvi i napetosti kod ove autorke je „prokrvljenost sa malo pritiska“.
Kao
da ona ne govori rado, a mogla bi vjecno govoriti i samo je po posebnim
pecatima moguce otkriti osjecanje u ovoj lirici.
Doimlje se takav iskaz poezijom poezijom „ uhvacenom malom digitalnom
video kamerom“ ; onaj Gnosticizam posebne vrste sto je negacija i same
negacije.
Njena je knjiga prirode poimnovnost kulture kao tehnike medija (Amazon,
Google) smislenost epohe i kulturoloskog koda i na granici je izrazajnog
modaliteta.
Ipak, sve je iskreno i spontano i s malo ekskluzivnog naboja.
Tesko da bi ikada ispisala stihove
: “ADAME
JEBEM
TI
REBRO“
kako
to cini socno M.Grandic vec njena zenstvenost kazuje:
„Postajanje
visesloznosti“
Iz jednog ili dva je postalo
Jedno ili drugo dalo mu je formu da bi bilo (postojalo)
I iz biti (postojanja) postalo je da bi se u
prostoru pokazalo
Mila, 2008
U
takvu lirsku morfologiju, zaogrnuta tekstualnost pjesnikinje Miladinke
Bergmann Casar (levitizam posebne
vrste) slici Nojevoj barci
ili pak „Svetom gralu“.
EXELLENT !
Teoreticar umjetnosti
D.Cingel , Ulm 25.05.2010
|